Portret Srne iz pripovijetke Duga

Bila je jednom jedna djevojka koja se je zvala Brunhilda, a ljudi su je od milja zvali Srna. Imala je dugu smeđu kosu. Bila je visoka, vitka i bijela poput oblaka.

U ono vrijeme gospodske djevojčice nisu smjele ići van, a dječaci jesu. Srna je zbog toga bila vrlo tužna. Nije se smjela ni približiti prozoru, a da je roditelji već ne bi počeli upozoravati. Srna je smjela izaći samo navečer da pokaže svoj novi sjaj. Srna je patila i htjela je biti dječak. Sanjarila je da se igra, pliva u vodi pa čak i potuče s dječacima.

Srni su davali lijekove da se ne prehladi. Cijela je kuća mirisala na lijekove i svijeće. Taj smrad Srna više nije mogla podnijeti.

Jednoga dana Srnini su roditelji morali ići trgati bijelo grožđe. Na nagovor udovice Klare poveli su i Srnu. Srna je bila vesela poput razigranog psića. Trčala je, skakala i igrala se. Upoznala je i vezilju Savu koja nje imala ruke. Družeći se s njom saznala je za legendu da ako djevojčica protrči ispod duge postati će dječak. Srna je više od svega željela živjeti život i odlučila je protrčati ispod duge. Pala je u močvaru i utopila se.

Kiša je padala na dan Srnina sprovoda, a tama se je spustila nad grad. Bez Srnine živosti grad više nije bio isti kao prije.

*fotografija je preuzeta s Interneta.

Marin Obajdin, 7.razred

Povezani članci