Kako sam s Malduhom obranila Dubrovnik od Mlečana

Bilo je to davno, godine 1234. Bila sam mlada i lijepa i na čelu dubrovačke vojske. Svoj sam grad spasila dogovorom.

Mlečani su po pozivu došli u moj dvorac nakon što su nas mnogo puta napali. Zajedno s mojim najboljim prijateljem, bratićem i kapetanom moje flote – Malduhom, odlučila sam ih lijepo dočekati i ponuditi im primirje. Mlečani su na početku oklijevali, ali kada sam uz  primirje ponudila i škrinju zlata, oduševljeno su pristali. Odmah su pohlepno počeli grabiti dragulje, zlatne ogrlice i bisere. Malduh se baš i nije slagao s mojom odlukom, ali ubrzo se je složio. I on je uvidio da je zlato mala cijena ako će se njime spasiti ljudski životi.

Danas imam 80. godina i Dubrovnikom vladaju moji potomci. Sada znam da je taj dogovor bio najbolje što sam u životu napravila. Mlečani nas više nikada nisu napali i niti jedan ljudski život u borbama za grad nije izgubljen.

Snježana Ivanišević, 6. razred

Povezani članci