Intervju s književnikom Zlatkom Krilićem

Intervju s književnikom Zlatkom Krilićem

Učenik: Dobar dan, ja sam David Šokčević, učenik 7. razreda.
Književnik: Bok Davide, ja sam Zlatko Krilić.
Učenik:Prvo bih vam zaželio dobrodošlicu u našu školu, a prvo pitanje glasi kakav ste bili učenik i jeste li voljeli školu?
Književnik: Ja sam bio vrlo visok učenik i više sam volio ići iz škole..
Učenik: Koji vam je bio omiljeni predmet?
Književnik: Fizika, ali ne radi fizike nego radi profesorice koja mi je predavala.
Učenik: Koja vam je vaša omiljena knjiga?
Književnik: Sve su mi moje knjige omiljene. Uvijek mi je najdraža ona na kojoj radim. Jer ono što sam nekad prije napisao to ima svoj samostalni život i toj knjizi ja više ne trebam, ja jesam autor, ali ona ima svoj samostalni život, a knjiga koju stvaram mi je uvijek najdraža. U zadnje vrijeme mi je tako knjiga koja će nagodinu izaći, ima naslov Portret Che Guevare. Ona ne pripada dječjoj književnosti, to je književnost za odrasle. I to su priče koje sam napisao dok sam živio na Kubi.
Učenik: Koliko vam treba vremena da napišete jednu knjigu?
Književnik: Kako za koju knjigu, zapravo ne znam. Ponekad se knjiga napiše jako brzo. To znači da od prve ideje do završetka prođe samo 6 mjeseci, a recimo moj roman Krik, koji je u 8. razredu u lektiri, od prve ideje za taj roman do izlaska knjige prošlo je 10 godina. Naravno, nije da sam ja deset godina radio na toj knjizi, ali sam ju dorađivao, mijenjao… i tako. Prosjek je rada na knjizi recimo 6 mjeseci.
Učenik: Koji vam je omiljeni strani pisac?
Književnik: Iz dječje književnosti su mi dvojica najdraži: Mark Twain i William Saroyan.
Učenik: A tko vam je od domaćih najdraži?
Književnik: Zlatko Krilić. Ali osim njega, jako volim i cijenim knjige Ive Kušana.
Učenik: Što volite raditi u slobodno vrijeme?
Književnik: U slobodno vrijeme se volim baviti odgojem moje djece, komada dva. Ali oni su sada već veliki, pa to i ne treba. Kosim travu, roštiljam, lovim ribe, veslam po Kupi, naganjam se sa medvjedima oko kuće, čitam, jako često idem u kazalište, kino, sve u svemu vrlo aktivno živim. Ma zapravo najviše se volim družiti s mojim prijateljima.
Učenik: Je li istina da u našim krajevima imate vikendicu? Ako da, što vas je privuklo Brodu na Kupi?
Književnik: Nemam ja vikendicu, imam cijelo selo. A selo se sastoji od moje kuće, moje šupe i jedne ruševine. Ja sam zaljubljen u ovaj kraj, dolazio sam još ovdje prije 30 i više godina na ribolov, zaljubio sam se u ovaj kraj, a tu blizu je moj prijatelj i kolega Joža Horvat, pisac i moreplovac koji ima vikendicu u Podstenama i onda mi je on rekao da se prodaje jedno imanje koje sam otišao pogledat i zaljubio se na prvi pogled jer obožavam Kupu i recimo da mi je rijeka jedno deset metara od kuhinjskog stola.
Učenik: Jeste li kao mali voljeli čitati knjige?
Književnik: Ja sam kao mali volio čitati knjige isto koliko i današnji mali vole čitati knjige. Naime, moja mama je jako voljela čitati knjige i mi smo imali u kući golemu kućnu biblioteku i svi su posuđivali od nas knjige i nagovarali me da čitam i kako ću tada biti pametan, svašta… No, nije me to u tom trenutku zanimalo, kasnije sam otkrio čitanje i uistinu mislim da je čitanje nešto divno jer po čem je čovjek superiorno biće svim drugim bićima? Kada su sva druga bića i jača i brža. Čovjek je superioran po imanju mašte, a ništa toliko dobro ne razvija maštu kao književnost, kao čitanje, a mašta ti treba u životu s čim god se bavio. Bilo da si kompjuterski gamer ili bilo što drugo. Mašta ti pomaže i u razvoju inteligencije. Ništa toliko dobro ne stimulira kao čitanje knjige.
Učenik: S koliko ste godina napisali svoju prvu knjigu?
Književnik: Prvu sam knjigu napisao kad mi je bilo jedno 10,11 godina. Ali to sam naravno bacio. Prvu knjigu sam završio kad mi je bilo jedno 19, 20 godina.
Učenik: I za kraj nam recite sviđa li vam se naša škola i biste li nas htjeli opet posjetiti?
Književnik: Ne mogu reći da mi se sviđa vaša škola jer bi to bilo premalo. Ja sam oduševljen vašom školom, ja sam zaljubljen u vašu školu, i vrlo rado bih vas posjetio i učinit ću to kad god me pozovete.
Učenik: Eto to je bilo to, hvala što ste odgovorili na moja pitanja.
Književnik: Hvala što si jako dobro vodio ovaj razgovor. I pozdrav učenicima tvoje škole.

Razgovor vodio David Šokčević, 7. razred

 

 

 

 

.

Povezani članci