Intervju sa školskom knjižničarkom Sanjom Milovac

Intervju vodili učenici 8. razreda Marin Obajdin i Davorin Litanj

*

Marin Obajdin: Molimo Vas, predstavite se!

Knjižničarka: Ja sam Sanja Milovac, ovdje u školi sam knjižničarka, a inače sam još i novinarka.

Marin: Volite li knjige?

Knjižničarka: Obožavam knjige! Ja živim u knjigama!

Marin: Možete li nam reći, je li to bio glavni razlog zašto ste postali knjižničarka?

Knjižničarka: Odmalena sam, od prvog , drugog razreda počela voljeti knjige i ta navika čitanja traje do danas. Dakle, kada sam tražila još jednu struku uz novinarstvo i čime bih se još bavila, knjižnica mi je izgledala nekako najprirodnije. Tim više  jer i za novinarstvo jako puno vremena provodim u knjižnici zbog toga što moram mnogo toga čitati i istraživati. Knjižnica je, stoga, neko moje prirodno okruženje u kojem se dobro osjećam.

Marin: Kako se postaje knjižničarka?

Knjižničarka: Hm, kako se postaje knjižničarka?  Tako da se završi fakultet, tj. pet godina studija, a uz to valja završiti i nastavničke kompetencije. Znači osoba koja nema položene sve pedagoške kompetencije ne može raditi u školskoj knjižnici. Drugo je npr. gradska knjižnica. Te kompetencije mi omogućuju rad s vama na način da vas učim, a to i je, između ostalog, posao školskog knjižničara. Potom šaljete životopise raznim školama i tražite zaposlenje. Nakon toga slijede dva stručna ispita.

Marin: Koji ste fakultet završili i kako je teklo Vaše obrazovanje?

Knjižničarka: Završila sam osnovnu i srednju školu u Delnicama, potom sam studirala na studiju novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, a onda sam završila i drugi studij, studij bibliotekarstva na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Marin: Je li Vam teško putovati iz Zagreba na svoje radno mjesto u Brod na Kupi?

Knjižničarka: Kako si postavim u glavi. Ipak,  nije jednostavno jer radim još jedan posao. Svjesna sam da to nije dugoročno rješenje pa ću si u nekom trenutku pojednostaviti život i na jednom mjestu naći sve.

Marin: Radite li, osim kod nas, još negdje?

Knjižničarka: Da, radim na HRT – Hrvatskom radiju u redakciji Obrazovanje i znanost, u redakciji Djeca i mladi i surađujem s Dramskim programom.

Marin: Što biste poručili učenicima i čitateljima našeg lista?

Knjižničarka: Pa poručila bih vam da pokušate više razumjeti knjige. Knjige nisu ovdje oko nas samo zato što vas  netko prisiljava na čitanje. Možda dobivate takav dojam tijekom školovanja, ali u knjigama vam se skriva mnoštvo svjetova. Svatko od nas ima nešto što nas veseli u životu. Mene, npr., jako vesele bajke, vesele me priče različitih naroda svijeta, karta svijeta mi je uvijek polazište, a sve to mogu pronaći u knjigama. Kada mi je dosta realnih stvari, kada ne želim samo čitati o kulturama svijeta koje su istinite, onda mogu uzeti Julesa Vernea i otići daleko s njime u neku fikciju. A reci mi, Davorine, što tebe zanima u životu, što je tebi najzanimljivije?

Davorin: Najvažnije u životu mi je da završim školu, da položim vozački ispit i da imam djecu.

Knjižničarka: Evo, ti u knjigama o autima  možeš pronaći jako puno toga. U našoj knjižnici možda nema toliko mnogo o autima jer smo mi izrazito mala knjižnica i fokusirani smo na vaše lektire, ali u svakoj gradskoj knjižnici, ukoliko se obratiš knjižničarki, možeš naći pregršt informacija o automobilima. A što tebe Marine zanima?

Marin: Hm, pa …da završim nakon osnovne škole, srednju školu, da položim vozački, nađem posao i osnujem obitelj.

Knjižničarka: A osim tih općih stvari, imaš li neko posebno područje intersea?

Marin: Hm…pa volim prirodu. Zanima me priroda i kako sve to u njoj funkcionira.

Knjižničarka: Priroda je jako lijepo opisana u knjigama i to ne samo u školskim udžbenicima. Nešto posebno iz prirode?

Marin: Zanimljivo mi je kako se biljke razmnožavaju. I kako cijela planeta opstaje i kako se sve vrti u krug.

Knjižničarka: Eto, knjiga o biljkama ima koliko god želiš. O biljkama možeš saznati putem knjiga mnoštvo stvari i upoznati biljke za koje nikada nisi čuo. Možeš putem knjiga upoznati mnoštvo drevnih biljaka koje su bile na našoj planeti mnogo prije ljudi, još u doba dinosaura. Samo trebaš krenuti, otovriti knjigu i započeti potragu…Knjige nam omogućuju mnogo toga,  omogućuju nam da putujemo i da istražujemo sebe i svijet na neki drugi način. Ako ih doživljavamo samo kao nešto ”što mi moramo”, onda je to dosadno. Knjige su puno više od toga i želim svima od srca da upoznaju čaroliju knjiga i čitanja. To je nešto što vam nitko ne može oduzeti i što vam je svima dostupno.

Marin: Hvala Vam što ste pristali na ovaj razgovor.

Knjižničarka: Molim, drago mi je da ste došli i dođite opet.

Povezani članci