Hrvatska je riječ koju naučih od majke

Hrvatska je moj dom. Odrastao sam uz nju i osjećao kako ona raste uz meni. Proživio sam u svojih četrnaest godina mnogo toga, ali nikada ono što je Hrvatska proživjela.

Ona je prošla rat i uništenje. Pokušali su je zauzeti, uništiti, ali ona stoji i stajat će dokle god ima hrabre i neustrašive vojnike. Nisu vojnici jedino što Hrvatska ima. Hrvatska širi ljubav među Hrvatima i Hrvaticama. Rat smo dobili zahvaljujući ljubavi koju osjećamo prema zemlji, a ne zbog količine oružja koju posjedujemo. Pobijedili smo zbog žara koji Hrvatska budi u nama i potiče ljude da se bore do kraja.

Hrvatsku nikada ne bih ostavio. Čak ću i ja jednoga dana otići u vojsku, branit ću svoju domovinu i sve ljude u njoj do zadnjeg dana i zadnjeg otkucaja srca.

Volim svoju domovinu jer budi nadu u nama. Ako me ljudi pitaju zašto sam otišao tj. zašto ću otići u vojsku, objasnit ću im i ispričati sve ovo gore navedeno. Borit ću se dokle god se hrvatska zastava vijori na vukovarskom tornju.

Dok je srca bit će i Hrvatske.

 

Marin Obajdin, 8. razred

Povezani članci