Biti leptir

Piše: Josip Muhvić
Fotografija: Laura Gadanec

SAMSUNG CAMERA PICTURESU petak smo na satu hrvatskog jezika dobili temu „Biti leptir“. Na tu temu smo pisali sastavak. Kad smo napisali sastavke i predali ih učiteljici, ostalo nam je dovoljno vremena da porazgovaramo o Dolini leptira. Sastavci su se svidjeli učiteljici. Bili smo jako zadovoljni onime što smo napisali.

U nastavku pročitajte radove učenika Josipa Muhvića i Marija Gretića na temu „Biti leptir“.

Zovem se Šarko. Imam tri godine i živim sa svojim roditeljima leptirima u stablu bukve nedaleko od rijeke Kupe. Volim razgledavati i obilaziti rijeku Kupu. Djeca me stalno pokušavaju uhvatiti zbog moje ljepote. Moja krila su najljepša. Žarko šarene boje ukrašavaju moja krila, a biseri i šljokice samo ih nadopunjavaju. Svi leptire iz Doline leptira mi se dive.

Jednog dana sam letio nisko uz rijeku Kupu kad me odjednom uhvati neki klinac i stavi u staklenu posudu. Odnio me kući i svima me pokazivao. Ljudi su mi se divili. Molio sam dječaka da me pusti na slobodu, ali on je bio hladna srca. Kod njega sam proveo dva mjeseca u nekoj velikoj posudi s travom i nekolicinom drugih leptira. Zbog moje nepažnje, bio sam u kavezu. Bilo mi je zabavno družiti se s tim leptirima, ali mi je nedostajala sloboda i moja rijeka Kupa.

Jednog jutra, klinac je prišao posudi, uhvatio me za krila i spustio kroz prozor van. Nikad mi ljepši dan u životu nije svanuo! Za nekoliko trenutaka, pustio je i ostale. Odlučio sam ih pozvati kući na čaj i kekse. Moj otac zna ispeći odlične kekse s medom. Kad sam se vratio u Dolinu leptira, svi su bili presretni. Moji roditelji su napravili malu gozbu za sve leptire. Bilo je svega i za jesti i za piti. Ja sam nastavio i dalje obilaziti rijeku Kupu i diviti se njenim prirodnim ljepotama.

*

Zovem se Žućo jer sam mali, žuti leptir. Dolazim iz Broda na Kupi, točnije iz Doline leptira.

Došao sam na svijet u školskome voćnjaku, na velikoj zelenoj livadi. Tamo mi je bilo jako lijepo, sve je bilo čisto i uredno. Obišao sam sve livade, pronjuškao svaki cvijet, vidio puno lijepih prizora i upoznao prijatelje. Ostale životinje koje su živjele tamo su me poznavale i prihvatile kao svog novog člana. U Dolini je uvijek bio mir i tišina, lijepo vrijeme i divna priroda. Svakog dana, životinje i kukci s livade sastajali su se u školskom okolišu i tamo se zabavljali, igrali, svađali. Najdraža igra mi je bila skrivača, tog smo se uvijek igrali. Kad bi dan došao kraju, otišli bismo uz rijeku Kupu i tamo prenoćili.

Jednog dana, odlučio sam krenuti dalje vidjeti neke druge livade i upoznati još prijatelja. U Dolini mi je bilo lijepo, osjećao sam se sigurno sa svojim prijateljima i nadam se da ću se opet doći igrati.

Povezani članci